Babice

Tko su to u narodu zvane babice ili književno primalje?

U Hrvatskoj se malo piše o primaljstvu pa da se ne ponavljamo u daljnem tekstu iznosimo neke od informacija o razvoju i značaju primaljstva


Zakon o primaljstvu

DJELATNOST PRIMALJA

Članak 15.a

Djelatnost primalje-asistentice obuhvaća:

– djelovati unutar zdravstvenog tima uz nadzor primalje i/ili liječnika, primjenjivati sva usvojena znanja iz područja primaljske skrbi sukladno načelima profesionalne etike i zakonodavstvu,

– sudjelovati u edukaciji u cilju očuvanja zdravlja i prevencije spolno prenosivih bolesti, ranog otkrivanja ginekoloških bolesti i planiranja obitelji te sudjelovati u provođenju edukacije u pripremi za porod i roditeljstvo,

– pripremiti trudnicu za pregled i dopunske pretrage u trudnoći,

– pripremiti prostor, instrumente i materijal za fiziološki porod,

– provesti postupke predoperativne pripreme i poslijeoperativne njege kod operativnog dovršavanja poroda,

– pripremiti pacijenticu za ginekološki pregled, pomoćne i specijalne pretrage u ginekologiji,

– provesti osobnu higijenu trudnice, rodilje i babinjače, provesti previjanje i kupanje novorođenčeta,

– sudjelovati u edukaciji roditelja o njezi zdravog novorođenčeta i dojenja,

– provesti nadzor nad prehranom trudnice, rodilje i babinjače,

– pratiti opće stanje tijekom bolničkog smještaja/liječenja trudnice, rodilje, babinjače i zdravog novorođenčeta; prepoznavati patološke promjene vitalnih funkcija te o istima odmah izvjestiti primalju i/ili liječnika,

– pripremiti instrumente i materijal za sterilizaciju, pripremiti instrumente i materijal za pregled trudnice te za porod,

– provoditi postupke asepse, kao i postupke prevencije bolničkih infekcija,

– provesti peroralnu i parenteralnu primjenu lijekova (osim intravenske) ordiniranu od liječnika.

Članak 15.b

Djelatnost primalje obuhvaća:

– djelovati unutar zdravstvenog tima u slučajevima kada je potreban multidisciplinarni pristup; primjenjivati sva usvojena znanja iz područja primaljske skrbi, sukladno načelima profesionalne etike i zakonodavstvu, kao i znanja iz porodništva i ginekologije,

– voditi medicinsku dokumentaciju o primaljskoj skrbi; planirati, organizirati i provoditi primaljsku skrb; vrednovati plan primaljske skrbi, analizirati uvjete za njegovo izvođenje i provoditi kliničku realizaciju planirane primaljske skrbi,

– provoditi edukaciju u pripremi za roditeljstvo i porod te davati savjete o dojenju,

– utvrđivati trudnoću, voditi fiziološku trudnoću i porod na svim razinama zdravstvene zaštite, utvrditi eventualne patološke promjene u trudnoći i porodu o kojima treba obavijestiti liječnika; u hitnim slučajevima voditi porod na zadak te učiniti manualnu eksploraciju i evakuaciju materišta,

– po potrebi urezivati epiziotomije te šivati epiziotomije i rupture međice 1. i 2. stupnja,

– kao dio zdravstvenog tima sudjelovati u praćenju patoloških trudnoća i poroda te sudjelovati kod operativnog dovršenja poroda,

– provoditi postupke predoperativne pripreme i poslijeoperativne njege nakon operativnog dovršenja poroda te provoditi intravensku terapiju,

– provoditi nadzor nad zdravim novorođenčetom te o eventualnim patološkim stanjima obavijestiti liječnika,

– pratiti stanje majke nakon poroda te razlikovati fiziološki od patološkog tijeka babinja,

– pripremiti i savjetovati ženu za ginekološki pregled te provesti edukaciju u cilju očuvanja zdravlja, prevencije spolno prenosivih bolesti, planiranja obitelji, seksualnog i reproduktivnog zdravlja,

– provesti peroralnu i parenteralnu primjenu lijekova ordiniranu od liječnika

V. DUŽNOSTI PRIMALJA

Članak 16.

Dužnosti primalje su:

– primjena svih dostupnih znanja iz područja primaljstva,

– primjena metoda rješavanja problema u provođenju primaljstva koje zahtijevaju vještinu analitičko-kritičkog pristupa,

– postupanje po utvrđenim pravilima i protokolima za provođenje postupaka u primaljstvu,

– provedba primaljske skrbi po utvrđenom planu,

– primjenjivanje, provođenje i evidentiranje od liječnika ordinirane lokalne, peroralne i parenteralne terapije,

– pravodobno izvješćivanje liječnika u slučaju nastupa komplikacija primijenjene terapije,

– provedba postupaka iz područja zaštite zdravlja i prevencije bolesti,

– vođenje primaljske dokumentacije kojom se evidentiraju svi provedeni postupci tijekom 24 sata,

– pravodobno izvješćivanje liječnika o stanju bolesnika, posebice o promjeni zdravstvenog stanja,

– pristupanje postupku oživljavanja u slučaju odsutnosti liječnika,

– čuvanje profesionalne tajne,

– poštivanje prava pacijenata,

– poštivanje etičkog kodeksa primalja,

– poštivanje vjerskih načela pacijenata,

– suradnja sa svim članovima tima,

– čuvanje ugleda ustanove (poslodavca),

– ekonomično i učinkovito korištenje pribora i opreme i

– djelovanje u interesu bolesnika.

zakon.hr

Primalje u životima žena i obitelji

Primalja je osoba koja je uz ženu kod porođaja, a trebala bi biti uz nju i tijekom cijele trudnoće i babinja

Mnogi nas pitaju: što vi to uopće radite? Primalja nije liječnik ni medicinska sestra. U hrvatskom nazivu zapravo je jasno vidljivo – to je osoba koja prihvati («primi») novorođenče kod porođaja, a u narodskom izričaju zovu je i babica. Primalja je osoba koja je uz ženu kod porođaja, a trebala bi biti uz nju i tijekom cijele trudnoće i babinja. Primalja ostvaruje partnerski odnos sa ženom/parom, pruža informacije i time pomaže klijentima (ženama i njihovim obiteljima) u ostvarivanju prava na izbor. Primalja je osoba koja treba dati znanje, savjete, ljubav, uvažavanje, poštovanje i poticaj; ona nazoči najljepšem i najmoćnijem događaju kojim je priroda obdarila čovjeka. Ako se pitate što rade primalje i tko su one uopće- sjetite se da ste i vi rođeni u nečije brižne ruke koje su vas nježno stavile na majčina prsa. To je bila vaša primalja s kojom je vaša majka podijelila intimni i čarobni trenutak vašeg rođenja.

roditelji.hr

Hrvatske primalje - Rodilište je najsretnije mjesto na svijetu

Svaka majka žrtvuje se za svoje dijete, ali tko su žene koje se žrtvuju za svaku majku? Nekoliko primalja s nama je podijelilo čari ovog zahtjevnog, ali i za mnoge, najljepšeg posla na svijetu.

Primalja ima dvije uloge pri porođaju. Prva je pratiti zdravstveno stanje majke i djeteta, što se, uostalom, uči i u školi. Drugo je trudnici pružati ljubav i potporu te joj pomagati smoći snage i uliti hrabrost i vjeru da ona to može. To drugo se nigdje ne uči, to se jednostavno bude, opisuje posao primalja Nives Perhat iz Pule.

I u najboljim, ali i u najtežim situacijama ove hrabre žene nikad ne odustaju ni od jedne majke. S njima prolaze porođaj, smijeh, suze, bol i žrtvovanje. Porodile su na tisuće djece, a sve su se složile da imaju jedan od najboljih i ujedno najzahtjevnijih poslova.

24sata.hr

Povijest primaljstva

Porodništvo ili primaljstvo jedna je od najstarijih medicinskih struka. U povijest primaljstva stoljećima je ugrađivano iskustvo i vještina brojnih primalja, a kasnije i njihova nastojanja da svojim školovanjem pridonesu kvalitetnijem radu i boljem statusu struke. Prateći povijesni razvoj društva i medicine, može se jasno uočiti da su zakonodavstvo, broj primalja i briga o rodiljama bez sumnje bili jedan od znakovitih pokazatelja razvojnog stupnja pojedine sredine, naroda pa i čitave epohe.

U staroj Grčkoj poziv primalje bio je priznat pa je primjerice Sokratova majka Fenarete bila u čitavoj Ateni poznata primalja. Otac medicine Hipokrat u svojim tekstovima piše i o trudnoći pa tako spominje znakove trudnoće, a dijagnostiku trudnoće upotpunjuje i unutarnjim pregledom. U njegovim spisima ima i mnogo podataka o patologiji trudnoće i porođaja. On poznaje eklampsiju, opisuje prsnuće vodenjaka i posljedice koje iz toga slijede, ispad pupkovine, ovijanje pupkovine oko djeteta, razne nepravilne stavove i položaje djeteta. Zalaže se za okret na glavu, a opisuje i embriotomiju ako porođaj ne ide. Hipokrat spominje i simptome abortusa imminensa i habitualnog abortusa i njihove uzroke.

Kulminaciju razvitka antičkog porodništva predstavlja aleksandrijska škola kojoj pripada i najpoznatiji porodničar Soran iz Efeza. On je djelovao u Rimu. Napisao je oko 30 djela od kojih je sačuvana glavnina spisa o ženskim bolestima i porodništvu.

U Rimu su primalje - obstetrices - uživale veliko poštovanje. Njihova dužnost nije bila samo da pomažu kod porođaja, već su i liječile medikamentima, njegovale žene i djecu, nastupale na sudu kao vještaci. U jednom se spisu iz tog doba navodi da primalja mora biti trezvena, mirna, hladnokrvna, umjerena, ne smije biti brbljiva niti praznovjerna, ne smije izvoditi abortus za honorar, mora njegovati svoje ruke.

Ni Hipokrat ni Soran uopće ne spominju carski rez.

Na području Hrvatske nađen je u Vranjicu kraj Solina spomenik primalji Eliji Soteri iz antičkih vremena, što je najstariji spomen primalje u našim krajevima.

U srednjem vijeku u medicini su vodeći Arapi. Čuveni liječnik Avicena napisao je važna djela o trudnoći i porodništvu. Međutim, u Europi je primaljstvo bilo na niskoj razini. U najstarijem primaljskom pravilniku iz 1452. iz Regensburga govori se o tome da primalje moraju biti poštene, razborite itd., dok o medicinskoj pomoći nema uopće govora. Dozvolu za rad dobivale su od biskupa. Vođenje porođaja bilo je isključivo u domeni primalja, a liječnici ili kirurzi davali su savjete i ordinirali iz daljine.

U Europi, Dubrovnik prednjači po organiziranoj socijalnoj skrbi za nezbrinutu izvanbračnu djecu i njihove majke. Tu je 1432. godine osnovano sirotište jer je u gradu bilo puno napuštene djece. Sirotište se ubrzo razvilo u rodilište za nezakonitu djecu. Trudna se žena mogla doći prijaviti pod šifrom, roditi dijete i kasnije ga ostaviti na odgajanju. Rodilje su dobivale i novčanu pomoć od četiri groša dnevno. U Zagrebu se 1454. godine spominje primalja Elizabeta Škrobotica, a 1455. i primalja Kuša. Primalje su u to vrijeme bile nepismene, neškolovane žene, koje su svoju vještinu stjecale iskustvom. Primaljstvo tada nije bilo ni lak ni bezopasan posao. Postoje podaci da su primalje, ako bi u porođaju nešto pošlo po zlu, ili bi dijete bilo nakazno, često osuđivane kao vještice.

Tek je u Regensburškom pravilniku iz 1555. godine napomenuto da se u slučaju teških porođaja primalje moraju obratiti liječnicima, da moraju polagati ispit, da moraju dobivati plaću od gradske uprave itd. Važnim napretkom u 16. stoljeću smatra se i to što i muškarci počinju pomagati pri porođaju. U to vrijeme, 1598. godine, udruga pariških primalja osniva u bolnici Hôtel-Dieu rodilište i prvu europsku primaljsku školu koju je vodila pariška primalja Louise Bourgeois koja je napisala nekoliko primaljskih udžbenika.

U Hrvatskoj je prve primaljske tečajeve održavao u 18. stoljeću varaždinski liječnik Ivan Krstitelj Lalangue koji je 1777. godine izdao prvi primaljski udžbenik za seoske žene koje se žele baviti primaljstvom, pod naslovom Kratek navuk ot meštrie pupkorezne... To je ujedno i prvi udžbenik za primalje na hrvatskom jeziku, a pisan je kajkavskim narječjem. Lalangueovo djelovanje nastavak je onih pozitivnih akcija koje su uslijedile nakon 1770. godine kada je carica Marija Terezija izdala zakon o javnom zdravstvu koji je vrijedio i za Hrvatsku. Njime su regulirani i izobrazba, kvalifikacija i rad primalja.

Propisano je da svaka primalja mora položiti ispit pred županijskim liječnikom i zatim dobiti dozvolu od županije za vršenje svoga zvanja. Prije nego su dobile dozvolu, primalje su se morale zakleti da će savjesno obavljati svoju dužnost, da će se pokoravati pretpostavljenima, napose liječnicima u javnoj službi, da će kod svakog težeg slučaja pozvati liječnika, da neće propisivati lijekove za različite bolesti, da neće uskratiti pomoć siromašnim rodiljama, da će se odazvati na svaki poziv, da se neće dati zavesti na vršenje podmetnuća, odstranjivanje, podmetanje ili mijenjanje djeteta, da će u slučaju životne opasnosti krstiti dijete još u majčinoj utrobi i da će držati kao tajnu sve što saznaju prilikom vršenja svog zvanja.

Najstarija primaljska škola u Hrvatskoj osnovana je 1786. godine u Rijeci pod vodstvom riječkog kirurga Jakoba Cosminija. Održala se samo godinu dana jer kao privatna nije imala potporu države. Tek je 1821. godine u Zadru počela s radom prva primaljska škola, temeljem dekreta cara Franje I. Bilo je to u času kada je čitava pokrajina Dalmacija imala samo jednu izučenu primalju. Prvi predavač primaljstva na toj školi bio je Giuseppe Dell Oro, imenovani profesor anatomije i kirurgije. Tu je predavao i poznati liječnik Ante Kuzmanić, magistar primaljstva i vidarstva, koji je napisao i 1875. godine izdao primaljski priručnik Šezdeset učenjah iz primaljstva za primalje. Ovu su školu Talijani ukinuli odmah nakon okupacije Dalmacije 1918. godine. Otvorena je opet tek 1948. godine.

U Zagrebu je na traženje Zemaljske vlade i posredovanjem bana Ivana Mažuranića i ukazom cara Franje Josipa od 26. listopada 1876. godine otvoreno Kraljevsko primaljsko učilište. Bilo je to krajnje nužno zbog tragičnog stanja u porodništvu kojem je uzrok bila nestručna pomoć rodiljama: u 10% porođaja umrla bi majka ili dijete, a u 20% porođaja dolazilo je do trajnih posljedica za zdravlje majke ili djeteta.

Primaljsko učilište počelo je s radom 1877. godine u sklopu Opće i javne bolnice sestara milosrdnica gdje je otvoreno rodilište kao vježbalište za učenice primaljstva.

Prvi ravnatelj Učilišta bio je profesor doktor Antun Lobmayer, ujedno i ravnatelj rodilišta. Već prve godine izdao je udžbenik pod naslovom Učevna knjiga za učenice primaljstva. U početku je školovanje ustrojeno kao petomjesečni tečaj koji je tijekom vremena prerastao u četverogodišnju školu. Školovane primalje postupno su promijenile tragično stanje u hrvatskom porodništvu, a osobito kada je ravnateljem učilišta 1905. godine postao doktor Franjo Durst, koji je do neslućene kvalitete doveo naše porodništvo i ginekologiju, a sve to u nevjerojatno skromnim uvjetima.

Za potrebe hrvatskog zdravstva školovane su i četiri generacije viših primalja na Višoj medicinskoj školi u Zagrebu (zadnja generacija upisana je 1981. godine.). Kontinuitet školovanja primalja prekinut je 1987. godine kada je školovanje za primalje ukinuto, nakon 110 godina uspješnog djelovanja ove škole. Ubrzo je na ginekološkim odjelima i rodilištima uočen nedostatak ovog kadra te je nakon protesta mnogih uglednih liječnika ginekologa i na traženje strukovnih udruga 1991. godine opet otvorena Škola za primalje u Zagrebu, nažalost samo srednja, a daljnje školovanje je primalji onemogućeno nepostojanjem Više škole. To je jedina škola u državi koja kontinuirano školuje primalje, dok se u našim većim gradovima one školuju povremeno, prema potrebama lokalnog zdravstva.

Primalja obrazovana na srednjem stupnju vrlo je važan dio zdravstvenog osoblja, ona je dobro obrazovana, ali nije samostalan zdravstveni radnik i nema pravo na privatnu praksu. S obzirom na velik napredak perinatalne medicine, uvođenje mnogih novih dijagnostičkih i terapijskih postupaka, potrebna joj je naobrazba na visokoškolskoj razini kako bi temeljito ovladala strukom, kako bi, poput primalja u europskim zemljama, mogla samostalno voditi trudnoću i porođaj u bolnici i u kući te prepoznati patološku trudnoću i trudnicu na vrijeme uputiti specijalistu.

Prema direktivama Savjeta Europe i Council Directives for nursing and midwifery obrazovanje i medicinskih sestara i primalja ne smije biti na razini nižoj od trogodišnjeg studija. Reforma zdravstvenog sustava u Europi u cilju podizanja standarda kvalitete zdravstvene zaštite, a u suglasju s kojima se provodi reforma Hrvatskog zdravstva kao imperativ postavljaju promicanje kvalitete obrazovanja medicinskih sestara i primalja. Ovakav pomak u kvaliteti moguć je jedino povećanim brojem sati nastave na trogodišnjem, a prema potrebi i četverogodišnjem studiju kao i kvalitete sadržaja nastave, posebice kvalitetnog obavljanja praktične nastave na kliničkim odjelima sveučilišnih bolnica. Konferencija u Alma-Ati 1978. godine kao i tri skupštine SZO (WHA 42.27 1989. godine, WHA 45.5 1992. godine i WHA 49.1 1996. godine) naglašavaju važnost doprinosa sestara i primalja u unapređenju zdravlja i pozivaju zemlje članice UN-a da poduzmu korake ka jačanju ovih profesija.Direktive Eu 80/154/EEC i 80/155/EEC odnose se na primalje, propisuju standarde školovanja primalja i obavezne su za sve članice.

Glavni ciljevi koji se time žele postići su jačanje uloge primalje u okviru javnog zdravstva, promocija zdravlja žena i obitelji i smanjenje mortaliteta i morbiditeta majki i djece. Diplomirana primalja radi prema etičkim i stručnim načelima zdravstvenog djelatnika, u skladu s kodeksom struke, nacionalne i međunarodne udruge primalja i utvrđenim standardima struke. Radi pošteno, stručno i dosljedno te pruža usluge koje kakvoćom odgovaraju normama propisanim programom koji se temelji na smjernicama World Health Organisation (WHO) i International Confederation of Midwives (ICM), koji je za države članice, među koje spada i Hrvatska obavezan. Pored toga, visoko obrazovane primalje potrebne su u bolnicama te kao stručne nastavnice u srednjim strukovnim školama.

Visoko obrazovane i humanistički odgojene primalje, koje poštuju život, učinkovito će pridonositi zdravlju naših žena, majki i djece te pronatalitetnoj politici Republike Hrvatske.

hupp.hr

Najstarija škola za primalje u Hrvatskoj kroz povijest

Pročitajte tekst o povijesti naše škole i saznat ćete kako je naša škola od petomjesečnog tečaja, daleke 1877. godine, kada su uvjeti rađanja bili vrlo loši i smrtnost rodilja velika zbog nestručno vođenih poroda, s vremenom prerasla u četverogodišnju strukovnu školu, koju su završile 143. generacije primalja i primalja asistentica, koje su tijekom godina zajedno s liječnicima ginekolozima smanjivale smrtnost rodilja i novorođenčadi, tako da je ona danas u našoj zemlji mala.

Primalja je na području Hrvatske bilo još za rimskih vremena, o čemu svjedoče nađeni spomenici. Tako je u Vranjicu kraj Solina nađen nadgrobni spomenik rimskoj primalji Eliji Soteri, star gotovo dvije tisuće godina.

Sve do druge polovice 18. stoljeća primaljski posao obavljale su nepismene, ali iskusne žene na temelju narodnog iskustva prenesenog usmenom predajom. Veća pozornost primaljama počela se posvećivati od 1770. godine kada je carica Marija Terezija izdala Zakon o javnom zdravstvu. Zakon je propisivao da primalja mora položiti ispit pred liječnikom da bi dobila dozvolu za vršenje svog zvanja. To su bile aprobirane ili licencirane primalje. Zagreb nije imao ni jedne takve primalje i to je imperativno zahtijevalo osnivanje državne primaljske škole u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. Smrtnost rodilja i novorođenčadi bila je vrlo visoka, a primalja je bilo malo.

Zaslugom dr. Ante Schwarza, savjetnika za zdravstvo pri hrvatskoj vladi koji je angažirao sve snage za osnivanje primaljske škole 11.09.1876. godine Hrvatski je sabor prihvatio "Zakon o ustrojenju kraljevskog primaljskog učilišta u Zagrebu", a kralj Franjo Josip je taj Zakon 29.10.1876. potvrdio, čime je Primaljsko kraljevsko učilište bilo utemeljeno. Zakon je tražio da kandidatkinja za primaljsku školu mora biti ćudorednog ponašanja, duševno i tjelesno zdrava, da treba znati čitati i pisati, da mora biti stara između 20 i 40 godina. Nastava će trajati pet mjeseci, a na kraju će učenica pred komisijom polagati strogi ispit i dobiti diplomu.

Primaljsko kraljevsko učilište započinje s radom 01.11.1877. godine.

Primaljsko učilište i Zemaljsko rodilište bili su smješteni u Bolnici Milosrdnih sestara u Ilici 83. Prvi profesor primaljstva, koji mora biti i predstojnik Zemaljskog rodilišta, bio je dr. Antun Lobmayer, ujedno i prvi ravnatelj Primaljskog učilišta u Zagrebu.

Godine 1905. profesorom i ravnateljem Primaljskog učilišta imenovan je dr. Franjo Durst.

1919. godine školovanje je produženo na jednu godinu, a 1928. na dvije godine. Godine 1920. rodilište i primaljsko učilište sele u novu zgradu u Petrovoj ulici. Doktor Franjo Durst ostaje ravnateljem škole do II. svjetskog rata. Za vrijeme ratnih godina ravnatelj škole bio je dr. Andrija Selestrin.

1947. godine Primaljsko učilište seli u prostorije bolnice u Vinogradskoj ulici, današnjeg KBC-a "Sestre milosrdnice".

Primaljska škola s domom za učenice smještena je na II. katu očnog odjela. Ravnatelj škole i predstojnik ginekološkog odjela postaje doc.dr. Srećko Zanella. Od 1958. godine školovanje primalja traje tri godine. 1972. godine škola se ponovno seli, ali sada u namjenski izgrađenu zgradu dosadašnje škole.

Godine 1962. doc. Zanellu nasljeđuje prim.dr. Velimir Kirhmajer.

Godine 1964. uvađa se četverogodišnje školovanje za primalje.

Prim. Kirhmajer na dužnosti ravnatelja ostaje do 1978. godine kada Škola ulazi u Zdravstveno obrazovni centar.

1987. godine školovanje za primalje je ukinuto, ali na inicijativu djelatnika Škole za primalje te Udruženja primalja Hrvatske, a s velikom podrškom Ministarstva zdravstva i Ginekološke sekcije Hrvatskog liječničkog zbora, od 1991. godine Škola za primalje opet samostalno djeluje; primalje se ponovno školuju. Sadašnji ravnatelj Škole je prof. Gordana Tobisch.

Otkad se rađaju djeca uvijek su ih čekale dvije ruke; u davnini ruke stare i iskusne žene, a danas ruke školovane i stručne primalje.

Primaljstvo se razvijalo kroz mnoga stoljeća a mi primalje nastavljamo tu tradiciju za sretno majčinstvo i populacijski napredak našeg hrvatskog naroda.

Mandica Ceković, primalja

ss-primalje-zg.skole.hr

Babice

Babice ili primalje su najčešće ženske osobe koje pomažu ženama prilikom porođaja. Babice se razlikuju od medicinskih sestara, ali mogu biti obučene da rade i kao medicinske sestre. U Francuskoj ih nazivaju „mudrim ženama“, a u Japanu „ženama koje masiraju“

Babice se pominju u Bibliji, odnosno u Starom zavjetu, u „Knjizi izlaska“. U toj knjizi one su opisane kao heroine koje su lukavstvom izbjegle surovu naredbu tadašnjeg egipatskog faraona da ubiju svakog muškog potomka Hebreja na porođaju.

Tijkom srednjeg veka, uloge babice bi najčešće prihvaćala rodiljina prijateljica i osim što bi pomagala prilikom porođaja, brinula bi o majci i bebi, kao i o domaćinstvu sve dok se rodilja ne oporavi. Takve žene su se nazivale „božje sestre“ ili „sestre od Boga“.

U novije vreme, babica je postalo zanimanje, koje je organizirano od strane društva i za koje postoje posebne škole. U Engleskoj je 1881. osnovan Kraljevski koledž za babice koji je imao za cilj da promoviše ovo zanimanje jednačeći ga sa naukom i umjetnošću. Mnoge babice danas pripadaju ovoj organizaciji.

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Trebaju li nam uistinu visoko obrazovane primalje u Hrvatskoj?

Trebaju li nam uistinu visoko obrazovane primalje u Hrvatskoj? Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska je, osim primalja sa srednjom stručnom spremom, dobila novu kategoriju, ujedno i jedinu koju EU prepoznaje: primalje prvostupnice. To su osobe koje su završile preddiplomski studij primaljstva na Fakultetu zdravstvenih studija u Rijeci ili na Sveučilišnom odjelu zdravstvenih studija u Splitu te time stekle titulu – primalje prvostupnice (bacc.obs). Hrvatska komora primalja pripremila je anketu u cilju dobivanja odgovora vezanih uz rad i kompetencije primalja prvostupnica. Od 2500 registriranih primalja u RH, svega ih je 130 završilo studij primaljstva i steklo titulu prvostupnice i time dobilo mogućnost samostalnog rada u sklopu primaljske skrbi.

Drugim riječima, od ukupnog broja primalja u Hrvatskoj, njih 5% je steklo više obrazovanje. HKP je provela anonimnu online anketu na koju se odazvalo više od polovice registriranih prvostupnica primaljstva u Hrvatskoj. Anketirane osobe zaposlene su u općim ili županijskim bolnicama, kliničkim bolničkim centrima ili privatnim ginekološkim poliklinikama. Odgovore smo dobili iz svih županija u RH te je zbog gore navedenih razloga anketni uzorak reprezentativan. Svrha ankete je dobivanje informacija o tome koliko se posao, kompetencije i djelatnost primalja prvostupnica promijenili nakon završetka preddiplomskog studija. Kvalitetni zdravstveni sustavi prepoznaju važnost primalja stoga je u Hrvatskoj važno primaljska radna mjesta osigurati primaljama a ne drugim zdravstvenim djelatnicima te im omogućiti obavljanje poslova zajamčenih Zakonom o primaljstvu i omogućiti im da upotrebljavaju znanja koja su stekli godinama dodatnog školovanja. Većina primalja prvostupnica je sama platila svoj studij, radile uz studiranje te s obzirom da studiji (izvanredni ili bridging) postoje samo u Splitu i Rijeci, veliki broj njih je morao redovito putovati do tamo. Iz svih ovih razloga, a i zbog neusklađenosti sa Zakonom o primaljstvu postoji potreba za ovom analizom. Rezultati ankete jasno ukazuju na to da stjecanjem više razine obrazovanja primalje najčešće nisu dobile veće mogućnosti rada i razvoja u profesionalnom smislu.

No zašto je sve ovo važno, te zašto je bitno da se primaljama omogući obavljanje poslova za koje imaju stečene kompetencije? Niz istraživanja provedenih od strane Lanceta pokazao je kako su mnogi zdravstveni ishodi poboljšani primaljskom skrbi, primjerice smanjena trauma međice, smanjenje korištenja instrumenata pri porodu, smanjuje intrapartalne analgezije ili anestezije, manji gubitak krvi, manje prijevremenih porođaja, manje novorođenčadi s niskom porođajnom težinom i manje hipotermije. Analize su također otkrile već broj spontano započetih trudova, veći broj nepotpomognutih vaginalnih poroda i duže trajanje dojenja. I ono što također ne treba smetnuti s uma je da su ta istraživanja pokazala izraženije opće zadovoljstvo žena te je zabilježena kvalitetnija interakcija majke i djeteta. Lancetov Midwifery objašnjava zašto su primalje bitne za zdravstveni sustav kao takav. Naime, istraživanja ukazuju na to da je primaljska skrbi isplativa, pristupačna i održiva. Postoji rasprostranjena briga oko pitanja prevelikog broja intervencija pri porodima koji se obavljaju rutinski, a ne zbog nužnosti. Upotreba primaljske skrbi minimizira nepotrebne intervencije, a paralelno ne ugrožava sigurnost majke i djeteta. Lancetov Midwifery je identificirao više od 50 kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih rezultata koji bi mogli biti poboljšani kada bi se primaljstvo osnažilo: smanjena smrtnost rodilja, smanjena neonatalna smrtnost te niža stopa morbiditeta. Ne smije se zaboraviti da je primaljska skrb kvalitetna, sigurna, rasterećuje zdravstveni sustav i čini žene zadovoljnijima. Polaganim ali sigurnim tempom, hrvatske primalje bivaju sve školovanije i njihovo znanje se treba kvalitetno upotrijebiti. Rezultati ove ankete su relevantni prvenstveno iz razloga što prikazuju neusklađenost „situacije na terenu“ tj. onoga što primalje uistinu rade na svojim radnim mjestima sa Zakonom o primaljstvu. Nadamo se da će ova analiza poslužiti kao pokazatelj statusa visokoobrazovanih primalja u Hrvatskoj te koristiti kao početna točka za razmatranje konačnog usklađivanja i preuzimanja kompetencija koje su primaljama zajamčene Zakonom o primaljstvu.

Izvori: TheLancet, Midwifery: http://www.thelancet.com/journals/lancet/article/PIIS0140- 6736(14)60930-2/abstract Anonimna anketa Hrvatske komore primalja, travanj 2016.

Pulske primalje osnovale savjetovalište za trudnice Primalja i obitelj

Želimo pomoći trudnicama da prevladaju što je moguće više strah od poroda te da rođenje djeteta dožive kao najljepši događaj u životu, rekla je primalja Teuta Grdinić, osnivačica savjetodavne agencije koja će trudnicama ponuditi niz grupnih, ali i individualnih savjetovanja i predavanja o trudnoći, porodu, dojenju

Pulske primalje okupile su se u udruzi Primalja i obitelj kako bi svojim znanjem i iskustvom putem radionica pomogle ženama da što lakše prolaze kroz izazove porođaja. Riječ je o savjetodavnoj agenciji koja će trudnicama ponuditi niz grupnih, ali i individualnih savjetovanja i predavanja o trudnoći, porodu, dojenju. Udrugu je osnovala primalja Teuta Grdinić, a u radu s trudnicama pridružit će joj se još pet kolegica, sve zaposlene u pulskom rodilištu te s diplomom primaljstva (ili u procesu stjecanja).

Među prvima u Hrvatskoj

Osnivanjem ovakve udruge, jedne od rijetkih u Hrvatskoj, pulske primalje doprinijet će promicanju primaljske prakse i skrbi, kao i poticanju već započetog trenda što prirodnijeg poroda u domaćim rodilištima bez nepotrebnih medicinskih intervencija i u uvjetima koji su što manje strogo bolnički kontrolirani.

– Svjesni smo da su trudnice uplašene i da traže što više informacija o tome što ih čeka na porodu. Potvrdio nam je to interes i za ovogodišnji Dan otvorenih vrata pulskog rodilišta, kada nam je na odjel došlo jako puno žena, sadašnjih i budućih trudnica, želeći se upoznati i porazgovarati s nama. Mi im pak želimo omogućiti i pomoći da prevladaju strah što je moguće više i da rođenje djeteta dožive kao najljepši događaj u životu, rekla je Teuta Grdinić na jučerašnjem otvaranju savjetovališta.

Teuta Grdinić: Trudnice nas žele upoznati i razgovarati s nama prije poroda

Upravo zbog potrebe za što neposrednijim razgovorom, mjesečna predavanja i savjetovanja bit će organizirana u malim grupama od najaviše pet do šest trudnica, uz dvije primalje. Na radionicama, uz trudnice, mogu sudjelovati i njihovi partneri. Pored primalja, u radu udruge sudjeluju psiholog te ginekolog opstetričar. Sudjelovanje na radionicama naplaćivat će se kao jednomjesečna članarina za 3 radionice.

Prema riječima primalje Grdinić, radionice u okviru savjetovališta nastavak su nešto općenitijih tečajeva pripreme za porod koje organizira pulsko rodilište (i za što se dobijaju potvrde za sudjelovanje pratnje na porodu).

Potpora liječnika ginekologa

Potporu primaljama na jučerašnjem svečanom otvaranju došli su dati i nekolicina liječnika opstetričara iz pulskog rodilišta, među kojima i dr. Elena Gattoni.

– Psihološke potpore mladim majkama pred porod nažalost nedostaje i zato je dobro što će im ovdje stručnu potporu dati educirane primalje sa širokim kliničkim i teoretskim znanjem, ali i kao žene ženi, rekla je dr. Gattoni. Istaknula je da primalje u udruzi djeluju bez sukoba interesa te podsjetila na mnogo veću ulogu koju primalje imaju u zapadnom svijetu, gdje je uobičajeno da prate trudnice kroz cijelu trudnoću i vode ih kroz porod, naravno ako se radi o zdravim trudnoćama, a takvih je više od 75 posto.

Vesna Kapeloto

Povelja o pravima žena i primalja

Najstarije zanimanje na svijetu, primaljstvo po definiciji i kroz povijest je ženska profesija koja služi - ženama. Zbog te "dvostruke doze" ženstvenosti kroz povijest u različitim dijelovima svijeta, pa tako i u Europi i Hrvatskoj, primaljstvo je degradirano, pa skoro i uništeno.

No, u okvirima ljudskih prava i primalje i žene sve više nalaze svoje "mjesto pod suncem". Imaju li žene ljudsko pravo na primaljsku skrb (mi mislimo da imaju), imaju li primalje ljudsko pravo na rad (mi mislimo da imaju)?

Međunarodna konfederacija primalja stoga je izradila Povelju o pravima žene i primalja, koja artikulira sva prava koje i žene i primalje koje im služe.

Jer žene i primalje su zapravo, samo dvije strane iste medalje. Jedna bez druge ne može.

Roda